U Velikoj Kladuši sve više migranata: Lokalna vlast pomaže koliko može, Vlada FBiH odbila pomoć

Navode da Hrvatska policija ostavlja migrante na teritoriji BiH potvrdila su dva migranta sa kojima smo razgovarali. Iz Granične policije BiH ranije su rekli da se takve tvrdnje provjeravaju, a iz Policije Hrvatske odbacili su ovu mogućnost.

Piletina, riža, sarma. Ovako se hrani 26 migranata smještenih kod Huse Karajlića u Velikoj Kladuši.

“Danas kuha moj brat, za njih 26 će skuhati ručak, sutra opet nađe se neki novi donator. Imamo jednu benzinsku pumpu koja se zove Bušel, čovjek isto priskače u pomoć i svi moji prijatelji koji znaju da ja to ne mogu sam isfinansirati”, priča Karajlić.

Dodaje kako je 12 migranata našao u centru Velike Kladuše i smjestio ih. Otišao je na put, a kada se vratio ukupno ih je bilo 26.

“U policiji sam ih prijavio, granična policija je dolazila i svakoga je i slikala, i bilježila ko su i šta su. Oni su meni rekli da se ja bavim nekim poslom kojim se ne bi smio baviti. Ja ne znam kakav je to posao, samo hoću da pomognem koliko mogu”, ističe Karajlić.

Migranti u BiH ne žele da ostanu.

“Želim da odem u Belgiju, ili Njemačku, ili druge zemlje u centralnoj Evropi”, otkriva nam jedan migrant iz Palestine.

Iz Velike Kladuše pokušavaju da pređu u Hrvatsku. Pokušavaju, ali ne uspjevaju.

“Nisu nas vratili na bosansku granicu, samo su nas ostavili na granici i rekli nam da idemo. Rekli su nam idite. Hrvatska policija nije bila dobra, ostavili su nas u planinama, oko 15 km udaljenim od bosanske granice. Bio je snijeg, kiša i bili smo gladni”, kaže migrant iz Sirije.

Ranije su iz Granične policije BiH potvrdili da ispituju mogućnost da hrvatska policija migrante ostavlja na teritoriji BiH.

“Postoje određeni slučajevi koje provjeravamo, gdje ćemo nakon analize utvrditi i takve mogućnost.”

Iz MUP-a Hrvatske odbacuju ove navode. Kažu samo provode pojačani nadzor granice sa ciljem suzbijanja nezakonitih migracija.

“Obavještavamo vas kako policija Republike Hrvatske ne ‘ostavlja’ migrante na području BiH, a kako to navodite u svom upitu”, saopšteno je iz MUP RH.

Iz Ministarstva bezbjednosti BiH upozoravaju da oni koji nemaju nikakve dokumente, nemaju pravo da se kreću slobodno po BiH, te da moraju biti pod nadzorom službe za poslove sa strancima.

“Mogu li oni slobodno da se kreću po BiH ukoliko nisu čak ni podnijeli zahtjev za azil. Evo vidite da mogu, a da li bi trebali”, pita se Marijan Baotić.

U Ministarstvu bezbjednosti pojašnjavaju da stranci sa sobom moraju imati lične dokumente, karton o iskazanoj namjeri ili status tražitelja azila. Ukoliko to nema, a uspio je preći od granice sa Srbijom ili Crnom gorom do Granice sa Hrvatskom, znači da je ilegalno prešao cijelu BiH.

Nekoliko desetina migranata porijeklom iz Maroka pa sve do Bangledeša “zaglavilo” je ovih dana u Velikoj Kladuši, a utočište od hladnih  noći potražili su u gradskim džamijama. Njihovi slučajni domaćini maksimalno su im izašli u susret i pružili pomoć, no priznaju da su polako na izmaku snaga i pozivaju nadležne da reagiraju.

U Gradskoj džamiji u Velikoj Kladuši proteklih sedam noći prespavalo je preko 50 migranata kojima je najzapadnija bosanskohercegovačka općina usputna adresa na putu ka zemljama Evropske unije. Potvrdio nam je to imam Muamere ef. Ćatić koji ovih dana od jutra do mraka bdije u džamiji, nastojeći biti na raspolaganju, kako kaže, nenadanim gostima.

Prema njegovim riječima, migranti koji ovih dana borave u Velikoj Kladuši dolaze iz Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Palestine, Sirije, Pakistana i Bangladeša. U akciju prihvata migranata uključio se i gradski džemat Drmaljevo, ali i brojni građani Velike Kladuše.

“Naš narod je preživio ono što je preživio u prošlosti i dobro zna kako je biti izbjeglica i kako je otići iz svog doma negdje u tuđinu. Veliki broj džematlija i građana dolazi i pita šta im je potrebno. Većini je potrebna hrana, suhe čarape, odjeća i obuća i to im naš narod i donosi”, govori ef. Ćatić.

S druge strane, kako nastavlja naš sagovornik, nisu sigurni do kada će nastaviti moći pružati pomoć migrantima, jer to nije ni sekundarni, a kamoli primarni cilj jednog vjerskog objekta.

“Lično bih volio da se ovo riješi što prije, jer je postala prevelika obaveza i opterećenje i meni kao efendiji, ali i ljudima iz džemata. Mi smo alarmirali i pokušali obavijestiti sve relevantne institucije kako bi se pronašlo neko rješenje i nadam se da će se uskoro i nešto riješiti”, govori ef. Ćatić.

Migranti tokom dana nisu vidljivi na ulicama Velike Kladuše, no navečer se okupljaju oko džamija tražeći utočište od niskih temperatura. Uz manju upornost, uspjeli smo pronaći manju grupu iz Maroka. Nisu željeli stati pred naš objektiv zbog straha od policije, no jedan od njih nam je ispričao s čime su se susretali u proteklom periodu.

Priča Annasa iz Maroka: Od Turske, preko Grčke, Albanije, Crne Gore, pa do Bosne

Migrantsko putovanje 24-godišnjeg Annasa počelo je prije godinu dana iz njegovog rodnog Maroka. Tada je avionom doletio u Tursku, gdje se iskrcao u Izmir i krenuo kopneno-morsku avanturu kojoj se i dalje ne nazire kraj. Iz ovog grada je čamcem došao do grčkog otoka Leros gdje je proveo tri mjeseca u zatvorenom izbjegličkom kampu.

“Leros nismo mogli napustiti legalnim putem, pa smo morali pronaći drugi način. Zajedno sa prijateljima, skrili smo se u jednom brodu i uspjeli pobjeći sa Lerosa. Nakon nekoliko dana provedenih u Atini, otplovili smo otok Krit, gdje smo pronašli posao i uspjeli čak zaraditi nešto novca. Ja sam tu imao dnevnicu od 35-40 eura”, priča Annas.

Nakon određenog vremena, napustio je Krit i zajedno sa prijateljima stigao na grčko-albansku granicu. Tu su preplivali rijeku i stigli u Albaniju. Čim se prešli granicu, sjeli su na bus i stigli u Tiranu gdje su proveli jedan dan. U Albaniji nisu imali legalne papire pa su nekoliko dana boravili u jednoj napuštenoj kući.

“Potom smo stigli na granicu Albanije i Crne Gore. Tokom noći pokušali smo preći u Crnu Goru, no uhvatila nas je policija i vratila nazad u Tiranu. Međutim, to nas nije pokolebalo i iste noći smo se vratili na granicu i ovaj put uspješno prošli”, priča ovaj Marokanac.

Najteže ući u Bosnu i Hercegovinu

U Crnoj Gori su dobili azil i boravili naredna dva mjeseca u Podgorici. Nakon toga odlučili su doći u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, ispostavit će se da je BiH upravo bila najtvrđi orah.

“Sedam puta smo pokušavali ući u BiH, kroz Trebinje i Bileću, ali nismo uspjeli. Pritom smo dva puta pokušali ući i u Hrvatsku, odnosno Dubrovnik, no nismo se dobro proveli. Iskustva sa Hrvatskom policijom su najgora. Njihova policija je jako agresivna. Uzeli su nam stvari i sav novac, a kada se moj prijatelj tome usprotivio, istukli su ga”, govori Enes.

Prije sedam dana, a iz osmog pokušaja, napokon su ilegalno ušli u BiH kroz Trebinje. Nakon toga su stigli u Sarajevo, gdje su se prijavili i dobili legalne papire na 14 dana. Potom su autobusom prije tri dana stigli u Veliku Kladušu.

“Ovdje smo jednu noć prenoćili u hotelu, jednu noć u džamiji, a jednu noć smo bili u Bihaću”, kaže Annas.

Njegov konačan cilj je Francuska gdje živi njegova majka i sestra. Kaže da je pet puta pokušao dobiti vizu za Francusku legalnim putem, ali nije uspio. Ističe da vizu u Maroku mogu dobiti samo oni koji imaju novac.

“Trenutno nam je najpotrebnija hrana, odjeća i torbe za stvari. U Bosni nam je do sada najljepše, a ljudi su jako prijatni i susretljivi. Ne osjećamo rasizam, ljudi nas ovdje prihvataju zaista lijepo i zbog toga se osjećamo kao kod kuće. Ipak, nadam se da ću što prije stići u Francusku kod majke i sestre”, kaže za kraj Annas.

Lokalne vlasti su se obratile federalnoj vladi prije mjesec dana i do sada nikakav odgovor nije stigao tako da je ovaj grad i ova opština prepuštena sama sebi.

izvori: koktel.org/ N1/Klix

Komentari

komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*