EVO KAKO UŠTEDITI NA GREJANJU!

Izvedba toplinske izolacije fasade zapravo je ulaganje u budućnost radi uštede toplotne i električne energije, ali i dugoročnog rješavanja pitanja troškova energije za grijanje i hlađenje, pogotovo usljed rasta cijena energenata na stranom i domaćem tržištu, kao što se u posljednje vrijeme dešava sa peletom – kazao je licencirani energetski certifikator zgrada Nihad Harbaš.

Najčešće pitanje koje se postavlja nakon donošenja odluke o ugradnji termoizolacije na stambenu ili nestambenu zgradu, po njegovim riječima, jeste pitanje debljine termoizolacionog materijala.

– Odgovori koji se mogu dobiti su različiti. Od toga da je tzv. “petica” sasvim dovoljna, “osmica” zadovoljavajuća, a “desetka” možda i nepotrebna, a o većim debljinama se i ne razmišlja. Naravno, ovdje se misli na pet, osam, deset ili više centimetara debljine termoizolacionog sloja, najčešće ekpandiranog polistirena (EPS) ili šire poznatog “stiropora” – kazao je Harbaš.

Pravi odgovor, kako je naveo, sadržan je u nekoliko činjenica od kojih je najvažnija svakako ona koja daje i najbolje efekte, odnosno zbog čega se kreće u proces utopljavanja zgrade.

– Finansijski aspekt, gledano sa strane kupca, možda i jeste najvažniji, ali dugoročno posmatrano, pravi odgovor koji je potrebno pronaći jeste troškovno-optimalno rješenje. To znači da je potrebna analiza uloženog u odnosu na dobijeno – naveo je Harbaš.

Po njegovim riječima, isplativost jednog ovakvog procesa se mjeri kao odnos uloženih sredstava (investicija u KM) i smanjenja računa/troškova za energiju grijanja i hlađenja. Ukoliko se zgrada grije i/ili hladi na neki od skupljih energenata (lož ulje, prirodni gas ili električna energija), samim tim i efekat je mnogo veći.

– Naprimjer, ukoliko je investicija u utopljavanje (10 cm EPS-a) jedne porodične kuće iznosila 6.000 KM, a tom mjerom energijske efikasnosti na godišnjem nivou se štedi 500 KM, isplativnost takvog jednog zahvata ogleda se u 12 godina. Onaj koji investira će na osnovu tih činjenica donijeti odluku o realizaciji takvog zahvata – ilustrirao je Harbaš.

Napomenuo je da odluke trebaju da se donose na osnovu činjenica, odnosno troškovno-optimalnog kriterija koji podrazumijevaju nekoliko aspekta od kojih su najbitniji visina investicije i ušteda.

Kako bi se stekla jasnija slika troškova/investicije (KM/m2) utopljavanja po pojedinoj stavci potrebno je uzeti u obzir troškove materijala (EPS-a), ugradnje i ostale troškove materijala (ljepilo, mrežice, kutnik, skelu, itd.)

– Povećanjem debljine termoizolacionog materijala visina investicija raste, dok sama isplativnost (period povrata investicije) opada. Tako je potrebno naći troškovno-optimalno rješenje koje zavisi od visine investicije i postignutih ušteda. Analize su pokazale da su iznosi investicija i ušteda najbliži u tački 10, odnosno kada se koristi termoizolacioni materijal debljine 10cm, te da je u toj tački troškovno-optimalno rješenje koje daje najveće efekte. S tom debiljnom termoizolacionog sloja EPS-a postižu se najveći efekti, zadovoljavaju tehnički propisi i postiže povoljniji energijski razred zgrade, te investicija vraća za oko devet godina, a rješava se i estetsko pitanje vanjskog omotača zgrade – naveo je Harbaš.

Izvor: fokus.ba

Komentari

komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*