Bosna na Nogama: Procurila Lista svih Udbaša i Kosovaca iz BiH: Bivši Reis Mustafa Cerić bio angažiran pod kodnim imenom Vezir

SARAJEVO – Prema izvornom dokumentu koji je objavio “Hrvatski list” 16. februara 2006. godine, Mustafa Cerić bio je saradnik Udbe, objavio je portal “The Bosnia Times”. U emisiji “Reflex” Televizije OBN, dr. Džemaludin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN), učestvovao je kao gost žrtva komunističke torture.

On je, kao što je poznato široj javnosti, bio osuđen zbog verbalnog delikta 1983. na više od šest godina zatvora.
Povod njegovom gostovanju bila je knjiga „Djelovodnik Udbe”, koja je ljetos promovirana u Sarajevu. Knjiga objavljuje spisak doušnika, kao i njihovih žrtava, u posljednjih dvadeset godina vladavine komunista.

Ključne uloge

Tim povodom je dr. Latić ustvrdio da je i bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić bio saradnik Udbe.

Dr. Cerić nije reagirao na ovu Latićevu optužbu, ali je odmazdu protiv Latića na sebe preuzeo Muamer ef. Zukorlić, muftija sandžački. Od kada se povukao s mjesta prvog čovjeka Islamske zajednice (IZ) u BiH, Cerić obavlja funkciju predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), gdje je Zukorlić generalni sekretar.

Također, ovaj dvojac inicirao je osnivanje Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF) te Bošnjačke akademije nauka (BANU), gdje su sebi dodijelili ključne uloge. Vjerovatno zbog toga, vjerujući da je ovakva Latićeva tvrdnja naštetila ugledu Cerića, kao predsjednika SBK, te odmogla u realizaciji megalomanskih nacionalnih projekata, kakve su proklamirali i za koje agitiraju diljem svijeta, odmazdu za Latića preuzeo je na sebe osobno Zukorlić.

On, poznat kao autokrata, sazvao je onaj dio Islamske zajednice u Srbiji, odnosno Sandžaka, koji kontrolira sa svojim prijateljima i rođacima, nazvavši to sjednicom Mešihata IZ Sandžaka, i osudio ovu Latićevu izjavu. U saopćenju Mešihata ova izjava se kvalificira kao „potvora najgore vrste”, zbog čega je pozvao aktuelnog reisu-l-ulemu Husein ef. Kavazovića da da preporuku Saboru IZBiH da isključi dr. Latića iz svih „obrazovno-naučnih institucija u BiH” te ga smijeni sa svih funkcija u IZ. Jer, kako je obrazložio Zukorlić, „za takve nema mjesta u islamskim ustanovama”, a posebno je naglasio obrazovne ustanove, gdje je Latić i uposlen.

Javnost nije upoznata s daljnjom procedurom ove „instrukcije”. A, budući da je dr. Latić već bio vanredni profesor na Univerzitetu u Novom Pazaru, koji, opet, kontrolira i, što je općepoznata istina, na autokratski način i njime upravlja osobno Zukorlić, profesoru Latiću su Zukorlićevi mediji, s logom Islamske zajednice, saopćili da je dobio otkaz.

Kako su potvrdili izvori “The Bosnia Timesa” bliski Saboru IZBiH, na posljednjoj sjednici Rijaseta IZBiH muftija Zukorlić je, kao tačku dnevnog reda za pripremnu sjednicu Sabora IZ, bio predložio pitanje „otkaza profesoru Latiću”.

Njemu se javno usprotivio muftija sarajevski Husein ef. Smajić potvrđujući Latićevu tvrdnju. “Svi znamo da je Cerić bio saradnik Udbe”, bio je decidiran muftija Smajić. Zbog oprečnih stavova prijedlog je dat na glasanje. Tako je prijedlog muftije Zukorlića preglasan sa šest glasova protiv i tri suzdržana. Dvojica članova Rijaseta podržala su Zukorlićev prijedlog. Ni oni nisu htjeli demantirati muftiju Smajića, već su smatrali da takva rasprava treba ići na sjednicu Sabora IZ.

“The Bosnia Times” došao je do originalnog dokumenta Udbe, s oznakom „vrlo tajno”, naslovljenog sa „Suradnička mreža – Službe državne sigurnosti RSUP-a R Hrvatske”, koji datira „Zagreb, sprnja 1997. godine”.

Pod rednim brojem 45 je ime Mustafe Cerića, s kodnim imenom Vezir. Ispred njegovog imena nalazilo se ime tadašnjeg muftije zagrebačkog Šefke Omerbašića. On je zaveden u evidenciju bez kodnog imena. Za razliku od Cerića, Omerbašić je dao izjavu za medije po ovom saznanju, priznajući da on jeste imao „bliske susrete” s pripadnicima Službe sigurnosti – Udbe, ali da nije pristao na saradnju.

Bez komentara

Slučaj „Latić” tako je završen samo na pokušaju odmazde muftije Zukorlića. U proceduri on je završen tiho, jer niko nije ni očekivao drugačiji ishod. Posebno stoga što su rejting i harizma prof. dr. Džemaludina Latića nemjerljivo veći od rejtinga Zukorlića, pa i bivšeg reisa Cerića, u svim strukturama IZ.

Stoga se Latić nije obazirao na „Zukorlićevu odmazdu” niti ju je komentirao. No, popratni oblici ovakvih prijetnji, nasilnog ponašanja i prijekog izgona profesora s fakulteta ostat će upamćeni kao presedan u regionu. Niko se, barem ne javno, nije ni zauzeo za Latića. Vjerovatno stoga što je prije toga javnost bila konsternirana prijetnjama Latićevom kolegi sa FIN-a, akademiku Rešidu Hafizoviću. Jer, ti krugovi, za koje se sumnja da su inspirirali prijetnju akademiku Hafizoviću, bili su bliski i odani bivšem reisu Ceriću, a podržavaju i Zukorlića kao muftiju. Možda i stoga što se intelektualna elita, pa čak i mediji, klone muftije Zukorlića, niko nije htio, barem ne javno, tretirati ovu temu.

Prijetnje drugim intelektualcima

Kako se vidi po nekim portalima, a i tvrdi u intelektualnim kuloarima, Latić nije iznimka. Još nekim intelektualcima, čak i izvan Sarajeva, koji su se drznuli tretirati Zukorlića, stizale su (anonimne) prijetnje od Zukorlićevih „fanova”. Za Zukorlića, koji ima imidž „naoružanog klerika s Balkana”, imalo se razumijevanja u proteklim vremenima za privatnu (naoružanu) pratnju „regrutiranu od vjerskih fanatika”.

Strani ambasadori upozoravali su beogradsku vlast na važnost i obavezu fizičke sigurnosti muftije Zukorlića. Mnogi intelektualci, među kojima je bio i dr. Latić, stajali su na strani Zukorlića, vjerujući da je žrtva osvete ksenofobične srpske politike prema Bošnjacima u Srbiji, odnosno Sandžaku. Danas, kada Zukorlić pokazuje svoju bezobzirnost prema intelektualcima, malo ko više ima obzira prema njemu osobno.

Propala hajka i odmazda

Pitanje lustracije više je izlišno pitanje za Bošnjake. Samo još žrtve, poput profesora, odnosno pjesnika Latića, ustrajavaju na toj „istini”.

Malo ko će se od Bošnjaka konsternirati pri saznanju da je bivši reis bio doušnik Udbe. Ni on sam, iako je znao za svoje stanje, nije smatrao važnim da to objasni javnosti. Da je Cerić imao barem malo političke mudrosti, o moralu se više ne govori, barem onoliko koliko je „doteklo pameti” muftiji Omerbašiću, te da je istupio u javnosti nakon obznanjivanja ovih činjenica, do svega ovoga ne bi došlo, piše portal “The Bosnia Times”.

Ovako, ovim dokumentom, Džemaludin Latić, barem kao pjesnik, po ko zna koji put je rehabilitiran u javnosti, nakon što su pokušane hajka i odmazda nad njim zbog njegove „teške riječi”. Kao i da su jedan muftija i jedan reis emeritus pokušali sakriti istinu, da bi slagali narod i potvorili jednog pjesnika da laže i „čini potvoru najgore vrste”!

izvori: (Vijesti.ba/Avaz)

Komentari

komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*