BILI SU NACISTI, A NJIHOVA SVAĐA PROMIJENILA JE POVIJEST: Jednim potezom su Hitleru zabili nož u leđa, a i danas svi u kući imamo nešto NJIHOVO

Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja svoj serijal iz povijesti, pročitajte našu današnju priču…
Nedugo nakon završetka Prvog svjetskog rata njemački vojnik Adolf Dassler (18) vraća se s ratišta u rodni gradić Herzogenaurach, u sjevernoj Bavarskoj. Kako ima već izučen obućarski zanat odlučuje se time i baviti. Počinje s malim obrtom i smješta ga najprije u podrumu za pranje odjeće u kući svojih roditelja.
Mladom Dassleru, rođenom na današnji dan 1900. godine, pomaže i otac Christoph koji je radio u tvornici cipela.

Nekoliko godina kasnije priključuje mu se i dvije godine stariji brat Rudolf. Njegov zadatak je bila prodaja, a Adolfov dizajn. Uskoro prijavljuju tvrtku „Gebrueder Dassler Schuhfabrik“. Dvije godine kasnije, proizvodnju počinju u tvornici na drugom kraju grada.

Za braću počinje dobro razdoblje, bolje nego što su mogli i očekivati te vrlo brzo postaju službeni dobavljači nekih reprezentacija na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu. Opremili su velik broj atletičara i na taj se način širili na međunarodno tržište.

Dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine braća se pridružuju nacistima. No to nije bilo ništa neobično jer ako si u to vrijeme želio raditi i poslovati morao si biti uz režim. Svoju vjernost nisu baš iskazali 1936. godine za vrijeme Olimpijskih igra u Berlinu. Amerikanac i crnac Jesse Owens, koji je tada osvojio četiri zlatne medalje, nosio je Adidas tenisice u svojoj pobjedničkoj trci.

Sposobni trgovac Rudolf uspio ga je uvjeriti da će u njima biti nepobjediv, te se to smatra prvim sponzorskim ugovorom koji je ostvario jedan tamnoputi sportaš.

Adidas su nosili i članovi njemačke nogometne reprezentacije, a braća su nakon toga doslovno bila zatrpana narudžbama iz cijelog svijeta.

Za vrijeme rata nikome nije trebala kvalitetna sportska obuća, ali su trebale vojničke čizme koje se Wehrmachtu isporučuju upravo iz njihovih pogona. Jedno vrijeme su u tvornici čak proizvodili i protutenkovsko naoružanje. No tih godina izlazi na vidjelo i netrpeljivost među braćom.

Inače, oni su imali vrlo malo zajedničkih osobina.

Adolf je bio tih i povučen, želio je samo raditi i dizajnirati dok je Rudolf bio temperamentan, društven, uvijek spreman za prepirku.

Jedan drugome previše ne pomažu u to ratno vrijeme, obojica su bila svojedobno i na ratištima, optužuju jedan drugoga za blisku suradnju s nacistima ili dezerterstvo. Nakon završetka rata, dva se brata definitivno razilaze, a Rudolf je osniva vlastitu tvrtku i naziva je Puma dok Adolf svoju naziva Adidas (Adi Dassler). Obje tvrtke bile su uspješne, ali su podijelile njihov rodni Hertzogenaurach.

Znalo se koje trgovine, pekare i lokali pripadaju “adidasovcima”, a koje “pumašima”. Cijele obitelji bile su ili na jednoj ili drugoj strani.

Čak su i lokalni nogometni klubovi u tom gradiću s 20.000 stanovnika bili dio rivalstva. Tako je ASV Herzogenaurach nosio Adidas, a 1 FC Herzogenaurach Pumu.

Nakon razlaza nekad složna braća do kraja života nisu progovorili niti jednu riječ. Sahranjeni su na istom groblju ali na najudaljenijim parcelama.

(SB)

Komentari

komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*